Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, te zakašnjeli naknadni Pravilnici i Uredbe stvorila je veliku zbrku i nelogičnosti. To sam i očekivala, dok sam bila članica Radne skupine za izradu istog Zakona te upozoravala Ministarstvo na neusklađenosti i nelogičnosti u novom Zakonu još tijekom izrade, no na sve suštinske primjedbe oglušili su se jer nije pisan u dobroj vjeri, već da bi omogućio određene malverzacije i pogodovanja.
Makar je kao službeni razlog izrade novog zakona do kraja 2022. navedena potreba integriranja svih dodatnih Pravilnika i Uredbi nakon početnog Zakona iz 2004. bilo je odmah jasno kako se radi o smokvinom listu, što se u samo godinu dana već pokazalo donošenjem i planiranjem mnogih novih Pravilnika i Uredbi. Zakon o pomorskom naprosto nije dobar, neusuglašen je s mnogim Zakonima i dalje, a vjerojatno i s Ustavom RH makar su nakon njegovog donošenja i druga Ministarstva, posebno graditeljstva, iskasapili svoje zakone kako bi naknadno postigli suglasje.
Po novom zakonu, u svim jadranskim županijama bi pročelnici Upravnih odjela za prostorno uređenje i gradnju trebali ”dati suglasnost” na Planove upravljanja pomorskim dobrom općina i gradova. Svi oni kasne, poput Radevenjića iz SDŽ, koji upozorava na neusklađenost zakona, jer su naišli na isti problem. Ovaj tjedan pozvani su u Ministarstvo prometa, mora i infrastrukture gdje će im, kako nam je rekao državni tajnik Josip Bilaver, biti odgovoreno na sva pitanja.
Među ostalim, Bilaver je za Slobodnu rekao da se neće raditi suprotno ni jednom ni drugom zakonu te da se izrađuje i nova Uredba. Dodao je kako jasno piše da sam plan nije pravna osnova za izvođenje određenih radova te da će za to osnova biti građevinska dozvola, što ne znači da će je neka općina ili grad i dobiti. „Ne vidim zašto netko ne bi dao suglasnost planu upravljanja pomorskim dobrom jer to nije građevinska dozvola”, istaknuo je državni tajnik.
Ono što je, među ostalim, stvorilo kaotičnu situaciju trenucima su rokovi propisani lokalnim samoupravama po kojima one moraju donijeti Planove upravljanja pomorskim dobrom da bi mogli raspisati natječaje za ”dozvole” (raniji naziv: koncesijska odobrenja) obavljanja djelatnosti na plažama. Planovi upravljanja pomorskim dobrom mogu biti doneseni tek nakon što dobiju suglasnost na njih od županijskih Upravnih ureda za prostorno uređenje i graditeljstvo, onih ureda koje znamo po tome da izdaju lokacijske i građevinske ili usuglašavaju lokalne i županijske prostorne planove.
Upravo sam na ovo, kao sudionik Radne skupine na sastanku 14.09.2022., upozoravala te došla u direktan sukob s Ninom Perko, ravnateljicom Uprave pomorstva u Ministarstvu mora, koja je inzistirala da se Planovima upravljanja pomorskim dobrom od strane Upravnih odjela za graditeljstvo automatski dodjeljuje i dozvola za građenje tzv. jednostavnih građevina kao i razne sanacije i rekonstrukcije, a što bi se postiglo ovjerom plana od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje koji nema nikakve zakonske ovlasti ovjeravati ga. Planovi upravljanja pomorskim dobrom nisu ni idejni, ni glavni projekti, kao ni prostorni planovi, dakle ne spadaju pod ovlasti županijskih Upravnih odjela za prostorno i gradnju, osim ako ih u takve nisu htjeli lažno pretvoriti.
Ona podsjeća na slučaj u Brelima, koji se događao istovremeno s izradom novog zakona kada je, prema pisanju medija, upravo ravnateljica Nina Perko intervenirala prilikom gradnje potpornog zida, a u korist investitora Pavla Vujnovca i Josipa Jurčevića. Naime, načelnik općine Brela promijenio je Plan upravljanja pomorskim dobrom, uplanio u općinski plan sve što je investitor htio graditi na pomorskom dobru, a nije mogao bez građevinske. Dakle ni Pavo Vujnovac kao investitor nije mogao doći do građevinske bez da je prethodno napravio idejni projekt, studiju utjecaja na okoliš, ishodio lokacijsku, potom osvojio koncesiju za građenje na županijskom javnom natječaju-pravni interes, pa tek onda ishodio građevinsku dozvolu.
Načelnik Brela je stoga tog ljeta ’22. brzinski dobio ”preporuku” za izmjenu općinskog Plana upravljanja, e-mailom direktno od Nine Perko iz Ministarstva pomorstva, a koja je istovremeno pisala novi Zakon o pomorskom dobru gdje je zdušno branila Plan upravljanja pomorskim dobrom jedinice lokalne samouprave kao legitimni pravni interes za građenje i s kojom sam se zbog toga sukobila. Kao i zbog mogućnosti gradnje na pomorskom dobru bez tada propisane procedure u Zakonu o gradnji na temelju Plana upravljanja koje donosi izvršno tijelo, dakle osobno načelnik ili gradonačelnik.
Ukratko je to značilo da se svatko s dobrim vezama može dogovoriti s načelnikom i tako izbjegnuti čitavu proceduru kojim se štiti pomorsko dobro, prostor i okoliš.
Vujnovac, najmoćniji poduzetnik Hrvatske, i Josip Jurčević, njegov kompanjon u nekretninskom biznisu, gradili su vilu uz obalu u Brelima, za potporni zid nisu uopće trebali dozvole jer im ga je po preporuci Nine Perko načelnik općine ”uplanio” u svoj Plan upravljanja. Potom s njima potpisao ugovor da si sami izvedu što god da su zamislili.
Iz Općine su tada odgovorili novinarima da je „krajem rujna 2022. općinski načelnik sukladno statutu Općine Brela i uputama općinskog odvjetnika, donio Odluku o davanju ovlaštenja investitoru. Investicija izgradnje potpornih zidova u cijelosti ide u korist Općine jer su se na tom dijelu neprestano događali odroni i postojala velika opasnost za pješake koji su se kretali šetnicom”
Tako sam se ponovo prisjetila rasprave s ravnateljicom Ninom Perkom u kojoj sam ju upozoravala na probleme koji će proizaći iz manjkavosti Zakona, a posebno dijela u kojem je Perko objašnjavala kako općine grade objekte u općoj upotrebi za potrebe Pave Vujnovca, po njenoj preporuci, što tada nije znala kao ”slučaj”.
Ipak, da je mnogo predloženih članaka novog Zakona o pomorskom dobru pisano s namjerom pogodovanja vidjelo se odmah, no da su i prije donošenja ili u vrijeme pisanja neki već oprobani u praksi iznenadilo je i mene.
Kasnije su neke članke pod pritiskom argumenta i opće pobune promijenili, ali ne sve i uskladili. Novi Zakon o pomorskom je, ponavljam, jedino dobar za smeće i ni 100 dodatnih Pravilnika ili Uredbi ga ne može popraviti jer se u njega i nije išlo s dobrom namjerom već s intencijom raznih pogodovanja moćnima. Na žalost, tako nastalih zakona posljednjih godina je mnogo, Ustavni sud pere ruke od ”ustavnosti”, a nitko od zakonopisaca za ”krive postavke” ne odgovara.
