Nakon više od tri desetljeća, napokon se počelo govoriti i o ulozi žena i njihovom doprinosu u Domovinskom ratu. Moram napomenuti da su sve žene braniteljice bile dragovoljke, za njih nije postojala vojna obveza, ni mobilizacijski poziv.
Ako niste znali, u Domovinskom ratu su aktivno sudjelovale 14.443 žene. Poginulo ih je 766, a 1.973 su bile ranjene i danas imaju lakši ili teži invaliditet.
Uz ove mučne brojke imamo 2.822 smrtno stradale žene civile, što su najnedužnije žrtve koje su život izgubile čuvajući i štiteći djecu, starce, bolesne i nemoćne, u kućama, podrumima i zbjegovima.
Statistika bespoštedno broji preko 330 prekinutih djetinjstava ili rane mladosti djece u dobi od 18 godina života. Prvo ubijeno dijete bila je 16-godišnja djevojčica, ubijena na kućnom pragu.
Također, zabilježeno je i da su na najokrutniji način osobno dostojanstvo izgubile brojne žene, za koje se zna da su u prvim ratnim godinama bile silovane. Brojke ne želim navoditi jer, dakako, obuhvaćaju samo prijavljene i statistički obrađene slučajeve i broj nije definiran u točnosti, jer mnoge žrtve silovanja zauvijek će ostati nepoznate, s obzirom na to da neke žene nisu smogle hrabrosti progovoriti o proživljenoj patnji i stidu. Najmlađa poznata žrtva silovanja bila je šestogodišnja djevojčica, a najstarija u dobi od 72 godine.
Rat žene nije poštedio ni zatočeništva, pa je 861 žena bila zatočena. Među podacima o osobama koje se još vode kao nasilno odvedene i nestale nalazi se i 357 žena, a sudbina ovih žena do danas je nepoznata.
Poražavajuća činjenica je da žena nema na novčanicama, rijetko im se podižu spomenici, po nama ženama uglavnom se ne imenuju ulice i trgovi.
Sad kada sam vas suočila s ovim podacima, hoćete li promijeniti svoj odnos prema ženama, hoćete li im pokloniti više poštovanja i odati veće priznanje?
