U Sućuračku kavu došlo je 40 tisuća tona troske, a ukupno bi, kako kažu, trebalo biti zaprimljeno 140 tisuća tona. Predstavnici korporacije Cemex tvrde da su dobili dozvole za držanje troske na otvorenom i da rade sve po zakonu. To navodi da je Ministarstvo izdalo rješenje suprotno odlukama GV i očito bez ikakve konzultacije i suradnje s gradom Kaštela, a onda i to da Grad na posljetku ništa nije pitao svoje stanovnike, posebno ne MO u K. Sućurcu, i tu se onda krug zatvara.
Troska je bila veliki problem stanovnicima Splita, odnosno Brda, a nakon brojnih prosvjeda problem je riješen tako da su ga prebacili u Kaštela. Taj sam upit postavio na sjednici Gradskog vijeća Grada Kaštela, a istovremeno zatražio i sastanak Odbora za okoliš pri gradu. Gradske su pak službe dužne provjeriti navedene informacije i postupiti sukladno ranije donesenim odlukama gdje vrlo jasno i nedvosmisleno stoji kako je neprihvatljivo ne samo spaljivanje i suspaljivanje opasnog otpada, komunalnog otpada i goriva dobivenog iz otpada u cementari Sv. Juraj u Kaštel Sućurcu, nego i njegovo SKLADIŠTENJE.
Vjerujem da je odgovor Cemexa, kako posjeduju sva zakonska odobrenja, vrlo upitan i dvojben. Moguće da imaju dozvole za proizvodnju klinkera u njihovim pogonima ali teško za vjerovati kako mogu imati dozvole za skladištenje na otvorenom čime se omogućuje raznošenje troske po naseljenom mjestu, a što se onda odražava na direktnu ugrozu po ljudsko zdravlje i okoliš. Objašnjenje kako će se ta troska polijevati vodom također je dvojbena jer poznato je da orkanska bura suši ekstremnom brzinom, a uz to i udari bure u Kaštelanskoj kavi puno su jači su nego u Sj. Luci, a tu su recimo i podzemne vode. Stoga bi se po ovom pitanju trebao očitovati i VIK ali s obzirom na njihovu nezainteresiranost, bar po primjeru nelegalnog odlagališta otpada na padinama Kozjaka, koje raste poput Karepovca, o tome bi vjerujem trebao poseban osvrt.
Govoreći o samom mjerenju kvalitete zraka podsjetit da se ono, sukladno odlukama Gradskog vijeća Grada Kaštela, prati na području tri automatske mjerne postave u vlasništvu Cemexa i to na temelju Ugovora o praćenju kvalitete zraka s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo u SDŽ, a sve u skladu s rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Tu je važno podsjetiti na presudu iz 2013. koja je donesena u upravnom postupku, a pokrenuo ju je i Grad Kaštela. Sud je tada uvažio primjedbe grada o nevjerodostojnosti podataka o kakvoći zraka i tome da Nastavni zavod za javno zdravstvo SDŽ nema dozvolu za praćenje kakvoće zraka, odnosno da su sami rezultati bili lažirani. Istog dana sud je poništio rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša (IPPC dozvola) izdanog Cemexu.
Iz Grada pak tvrde da su komunalni redari u suradnji s policijom i inspekcijom izašli na teren i obavili očevid, a zapisnik o istom poslan je nadležnim službama. Dok se od NZJZ čeka analiza navedenog uzorka važno je naglasiti da se spomenuta troska ne odlaže samo u krugu same tvornice Sv. Juraj već i na velikim hrpama u krugu Sućuračke kave, odakle je vjetar raznosi po naseljenom mjestu i to u širem radijusu. Pitanje hoćemo li i kada saznati istinu i kolikoj se zdravstvenoj ugrozi zapravo radi? Puno je pitanja i nepoznanica ali iz svega navedenog očito proizlazi da nije dovoljno računati na institucije koje ovaj problem rješavaju tako što ga prebacuju iz jednog u drugo dvorište, a što bi u konačnici moglo značiti samo to kako stanovnike Kaštela u skoroj budućnosti čekaju mogući prosvjedi. Dakle, način i sredstvo kojim su isti problem riješili stanovnici Splita, a glede Cemexa imali smo ih do sada već osam, pa da ne bi bilo nismo rekli!
